Simbioza u partnerskom odnosu
Dodaj u omiljeni sadržajAko ste zasljepljeni partnerom i osjećate ga kao zrak kojeg dišete, kao krv koja teče vašim žilama, kao svjetionik koji pokazuje smjer, ako je on prva i posljednja misao, ako vam se čini da biste bez njega nestali, ako biste se najradije pokrili dekicom preko glave na tri dana dok se vrati s puta, ako je on(a) vaša sreća jedina i najveća ( i drugi su, ali ni do koljena njemu/njoj..)… onda ste u problemu. Simbioza par excellence. Teži oblik. Vodi pravo u katastrofu, ma kako to sad izgledalo bajkovito. Zdrav odnos je nešto sasvim drugo i sasvim bolje 
Ako vjerujete da je vaš opisan slučaj iznimka … vjerojatno nije. Sad baš nisam omiljena, ne bih ni ja to htjela jako, jako davno čuti. No to ne mijenja ništa na stvari.
Da biste izbjegli problem, bilo bi najbolje tom transformacijom upravljati. Osvijestiti problem, naučiti, preuzeti odgovornost, uroniti u zrelost. Dok još veza traje, ili još bolje, prije početka. Ali… u prvoj je fazi ta simbioza slatka i nitko ne vjeruje da bi moglo loše završiti pa se zavaravamo i ne vidimo. “Osjećamo” da smo u raju, čista milost nas preplavila i dajemo dušu u zamjenu za vječnu stopljenost. Pa vjerujemo da upravljamo vezom, brakom, životom. Ništa nije dalje od istine.
Kad dođe do loma, raspadamo se na tisuću dijelova. Utroba živa raskopana. I kad već nismo ranije, sada je vrijeme za iscjeljenje i učenje. Mnoge mi dođu u tom trenutku, Neke krenu dalje u novi krug zavaravanja, jer od mene nisu čule da je dovoljno da se on/ona vrati (ili što prije dođe zamjena). Jer to nije tako. Ne radi to tako. Treba zagristi u tu kiselu jabuku.
Problem nastaje kad je partner jedini izvor naše stabilnosti i kad upadamo u paniku pri pomisli da bismo ga izgubili ili bili bez njega, kad smo uvjereni da ne bismo mogli ili znali, da nema života bez njega. Ulažemo sve u tu “sigurnost”, ali moć nije u našim rukama, naša “investicija” lako može propasti. Testirajte se mišlju:”Što ako njega ne bude, ako ja ostanem bez njega, sama?”
Zdrav partnerski odnos je moguć samo između odraslih ljudi sposobnih biti samima na svijetu. Ne znači da trebamo biti sami, već da nam samoća nije prijetnja zbog koje ostajemo u lošim vezama, gubimo vrijeme, ne živimo zaista, ne razvijamo se kako bismo mogli i trebali.
Rješenje je:
- u osvještavanju stanja koje jest,
- osvještavanju sebe, tko smo mi, što želimo, a što ne želimo,
- na što ne pristajemo, gdje je crta ispod koje se ne ide,
- svog sustava vrijednosti,
- razlikovanja nametnutog i našeg autentičnog,
- razumijevanje i postavljanje granica, možda nepostojećih, možda rastakanje krutih,
- upoznavanju naših unutarnjih aspekata i dinamika,
- dovršenje simbioze s roditeljima te ostvarivanje zdrave separacije, tj. odrastanje.
Sve su to faze sazrijevanja osobe, neke smo prošli, neke nismo. Imamo li izbora?
Imamo, uvijek možemo ostati tu gdje jesmo, ponavljati obrazac. Srećom, postoji izlaz.
Mnogo je tu posla, ali je rezultat vrijedan truda, iz toga izranja autentična i stvarna Nova Ja.
Istražite niže na stranici više tekstova na tu temu.
Povratak sebi – šestomjesečni program
Novi život Nova Ja – četverogodišnja škola osobnog razvoja za žene
