Tijelu treba što duši treba

Dakle, postaje popularno, na sve strane razni terapeuti govore o tijelu i to je dobro. Kako i svaki trend, osvještava veći broj ljudi, ali može banalizirati taj rad, može postati površno. (To se pomalo događa sistemskim konstelacijama.)

Raditi s tijelom može biti retraumatizirajuće, ako ne znate što radite te iscjeljujuće, ako pratite klijentovo tijelo i njegove odgovore, odgovore tijela, a ne želje klijenta koje dolaze iz glave. Često ambiciozni klijenti žele više, brže i odmah te bi prešli sami sebi granicu kad bismo im dopustili.

I ja sam nekad tako sama sebe gurala preko crte, jednostavno ne osjećaš da je previše, dok ne shvatiš da je bio bljesnuo možda samo milisekundu taj impuls koji je bio rekao Ne. Impuls kojeg nisam bila čula ili nisam htjela čuti da ne ometa moju ambiciju. Posljedica je bila predug oporavak nakon štete koju je to uranjanje u “više” donijelo.

Tijelo je spremnik. Također glasnik. Prostor. Ljubav. U tijelu žive svi naši trenuci, naši doživljaji, naši aspekti, naša razna bića, razne “mi”: ja beba, ja beba nakon 3 sekunde, ja beba nakon 5 sekundi, milijuni mene od prije rođenja do ovog trenutka.

2. iscjeljenjem konkretnih iskustava koja izrone iz raznih životnih situacija putem poruka tijela