Dodaj u omiljeni sadržajVrijeme čitanja: < 1 minGledam te neke prekrasne, suptilne i ženstvene žene koje uopće ne osjećaju svoju ženstvenost. Kažu meni na terapiji da kad čuju kompliment, pomisle: “Ja to ne osjećam. Ne znam kako je to biti ženstvena. Stalno mi govore da sam ženstvena, lijepa, senzualna, ali je moja tajna da toga u meni nema.”
Neke druge to ni ne pokazuju i to im je u redu. Potiskuju žensku energiju dublje, skrivaju je. Ispod široke odjeće, “muške” odjeće, mekane i sigurne zaštite masnog tkiva. Tako je sigurnije.
Nije svima bilo sigurno biti ženom. Većina nas ima iskustvo da se naša tijela doživljava kao javno dobro, da te lascivno gledaju, komentiraju, dobacuju, pipkaju. Neke su to potisnule, ali njihova tijela to “govore”. Govore: “Ne prilazi mi.”
To bismo lakše nosile da je naše postajanje ženom bilo poštovano, slavljeno, lijepo dočekano. Mnoge su bile posramljivane, izrugivane, ponižavane.
Mnoge su od majke smatrane konkurencijom ili je majka (i druge žene u okolini) iz svojih trauma tijelo, seksualnost i ženstvenost smatrala prljavim, sramnim. Kako su odrasli muškarci reagirali, to je priča za sebe.
Kroz sve to smo mi djevojčice išle same, kročile u nepoznato, opterećene teretima koji nisu naši.
Sve to utječe na našu percepciju sebe, partnera i partnerstva pa ne znamo zašto stalno privlačimo muškarce koje ne želimo ili zašto nikoga ne privlačimo.
Mnogo je tu dinamika, raznih situacija. Neke su nam zajedničke, neke su specifične. Stoga na radionici Izvorna ženstvenost i partnerski odnos neke teme istražujemo sve zajedno, a za specifične imamo u poslijepodnevnom bloku vrijeme za vlastite mini konstelacije.
