Zamka: možda nije bio tako loš?

Ovu rečenicu često čujem od ljudi koji su se upravo rastali. Čežnja za lijepim dijelovima prekinute veze tjera nas da preispitujemo svoju odluku. Hajdemo vidjeti što nam se to događa.

Veza se završila. Odluka je konačna. Kakav god da smo ishod željeli, nastupilo je olakšanje, jer mučenje je gotovo. Čak i ako ste s najvećim poštovanjem i najdubljom iskrenošću okončali vaš odnos, čak i ako je to bila baš vaša želja, nije lako.

Teško je i mučno. Zatvarate svoje srce pred osobom kojoj ste se vjerojatno potpuno predavali i izlagali najranjivije dijelove sebe. Možda je i ona to činila, možda ste se međusobno jako povrijedili. Nema lakog prekida. Ako je to bila vaša odluka, čak i ako ste sve učinili da što nježnije “otpravite” vašeg partnera, sigurno ste ga povrijedili ako prekid nije bio njegova želja. Ne možete nekoga usrećiti napuštanjem protiv njegove volje. Barem ne odmah (iako se često kasnije pokaže da je to bilo dobro za sve).

Olakšanje traje neko vrijeme, počinjete laganije i opuštenije disati. Nema više tisuću pitanja, nitko vas ne gnjavi, ne lažete sami sebe, ne gledate u te oči i ne procjenjujete što je u njima. Konačno možete cijelu noć čitati, jer nema nikoga kome bi to smetalo, pomalo uživate u svemu što ste putem ispustili, krila rastu. Ni to ne ide lako, osciliraju osjećaji gore – dolje, osjećate se konfuzno, ali dobro, ide to nekako. Kad …

… nakon dva – tri tjedna osjećate da vam nedostaju oni lijepi dijelovi veze, jer nije baš sve bilo loše. To je faza u kojoj ste na tankom ledu: sklisko je, a da biste održali ravnotežu, ne gledate jasno, hvatate se za bilo što u blizini, stup, ogradu, slamku. Slika je zamućena.

U tom neuzemljenom stanju radite greške:

•  selektivno po sjećanju  birate samo one trenutke koji su bili lijepi. To što su se dogodili godinama unatrag kad ste oboje bili neki drugi ljudi, u nekim drugim okolnostima, bez svih kasnijih povreda, to ignorirate. Ti su trenuci rezultat onih okolnosti i mala je vjerojatnost da bi se mogli opet ponoviti, s istom prekrasnom nevinošću. Sjećajte se, ali ne računajte na njih.

• osjećate sadašnju usamljenost, a zaboravljate ondašnju usamljenost. To što ste KAO onda bili u paru, ne znači da niste bili usamljeni. Nema veće usamljenosti nego kad sjedite pored partnera stoljećima udaljeni jedno od drugog. Ili kad danima, tjednima, godinama čekate da se konačno dogodi onaj dogovoreni ples, kazalište, ljetovanje u planinama, kupanje na divljoj plaži, bilo što. Sadašnja usamljenost je privremena i dio procesa vašeg iscijeljenja. Ondašnja usamljenost je bila bolest vaše veze.

• zaboravljate razloge zbog kojih je do prekida došlo. Maglica tuge je otupjela oštrice povreda ili neslaganja. Zaboravljate trenutak kad vam je bilo jasno da je kap prelila čašu i da su problemi prevagnuli na stranu prekida. Doslovno: na jednoj strani vage su muke i problemi, na drugoj lijepe stvari, ostaci osjećaja, trud i nastojanje da se odnos iscijeli. Kako problemi i komplikacije rastu, a osjećaja i nastojanja za boljitkom ima manje, vaga promijeni položaj i to je trenutak kad ste odlučili da je kraj. Vjerojatno ste odluku donijeli pri zdravoj pameti. Čemu sada sumnjati?

• Ukoliko odluku niste donijeli vi, već partner, to je posebno bolno i ponižavajuće. Ako ste gradili vaš odnos i trudili se pa nije išlo – to je lakše. Ako ste bili objekt, a ne dio procesa odlučivanja, to je teško. Teško je prihvatiti da te netko tretira kao ribicu u okruglom akvariju i svojevoljno te prenosi s prozora na prozor, a ti ništa ne možeš. No, to je samo privremeno, a često i neistinito. Ma kako sad nemoguće zvučalo, u većini slučajeva je dobro da se to dogodilo. Protrese te i prisili te da proradiš one dijelove sebe koji su doveli do takve situacije. Nije bitno tko je izgovorio tu rečenicu: “Želim razvod. Želim prekinuti.”  Bitno je kako stvari stoje na nekoj višoj razini.
  Često puta mi želimo drugačiji život, ali smo nemoćni pa čekamo da partner to učini, nesvjesno kreiramo događaje koji će prekid pospješiti. Najmanje što možemo učiniti jest biti iskreni prema sebi i priznati si. Preuzeti odgovornost za svoj udio. To iscjeljuje.

•  ni jedna veza nije preko noći postala loša. Promjene se uglavnom događaju postupno, situacija se lagano  zagrijava, kao ona žaba u loncu (znate onu usporedbu: kad bi žabu ubacili u kipuću vodu, odmah bi iskočila; ako je ubace u hladnu vodu koju polako zagrijavaju, ostaje ne primijetivši promjene i lagano kuhajući se postane juha.) Znači, da vam je netko odmah oduzeo užitke, samopoštovanje, ljubav, radost, ostavili biste ga odmah. Ako svakog dana otpada komadić po komadić, na kraju ostaju mrvice. Vi to ne primjećujete, već tim mrvicama hranite svoju izgladnjelu dušu, vjerujući da ste sami krivi ako se osjećate gladnima. Uvjereni ste da ste pohlepni i da očekujete kruha vrh pogače. Nemojte patiti za mrvicama. Mrvice su mrvice, a vama treba raskošan ručak i velika čokoladna torta s jagodama i najboljim šlagom kojeg možete zamisliti.

• možda ste se odviknuli od podrške partnera, a ni od drugih ljudi pri kraju braka nije dolazilo bogznašto. Znamo da se ljudi ne miješaju u loše veze i brakove. Osim toga, možda ste odgojeni da prljavo rublje ne iznosite vani pa ste sami prolazili kroz probleme. Nakon prekida, prijatelji su tu i žele pomoći. Po navici ne očekujete pa i ne prihvaćate pomoć, ali čeznete za onim “divnim bićem” koje vam već mjesecima ili godinama nije dalo ništa što vam je stvarno trebalo. Skinite ružičaste naočale, njega ili nju skinite s pijedestala i pogledajte sada i ovdje ovu osobu koja vam je donijela čaj ili pomogla nešto shvatiti i samo recite: “Hvala ti što si tu. Hvala ti što me vidiš.” To je ono što ste htjeli, da vas netko vidi, da je nekome stalo. Već sada ste to dobili, uzmite to, primite.

Ovakvih primjera ima još. Ako razmišljate o prekidu i razvodu, pripremite se unaprijed, osigurajte se i lakše ćete kasnije proći kroz ovu zavodljivu fazu. Ako je za to prekasno, razgovarajte s nekim tko tu situaciju prepoznaje, na primjer sa mnom.