Smisao rada



PRAZNIK RADA
Taj se crveni karanfil svakako tumači, mnogo je predrasuda, projekcija, nerazumijevanja. Sam rad je u našem društvu nešto što je na prvi dojam nepoželjno, teško, muka, tlaka, smara, nervira… svi bismo valjda trebali ležati ispod palme s čašom koktela i ljudima koji trče oko nas sa sladoledima, mašu palminim granama, drže suncobrane. Taj (tuđi) rad bi nam bio prihvatljiv?
PRVI MAJ je praznik rada.
Odrasla sam i odgojena u socijalizmu gdje su nas učili da je radnik važan, na dobar način.
Zapošljavale smo žene, naša je tadašnja tvrtka bila inkubator osnaživanja žena. Većina njih su bile sjajne, davale su sve od sebe. Kod nas su imale normalno radno vrijeme, plaćene prekovremene sate, slobodne vikende. Jako cijenim sve što ljudi odrade za mene. Kad mi se stavi ručak na stol, kažem: Hvala ti za ručak. Tako je bilo u firmi. Jesam li griješila? Jesam. S nekima sam nekoliko godina kasnije sjela na kavu i počistila iza sebe. Svoju aroganciju vidiš tek kad te život prizemlji. Dobro je počistiti iza sebe.
Rad je osnovno pravo i velika potreba. Ne samo da bismo stvorili novac za život, već nas rad, stvaranje, kreacija oblikuju, razvijaju, mijenjaju. Rad je kod kuće, rad je na poslu, rad je u udruzi, rad je u klubu, sve što stvaramo, radimo.