Odustati i dopustiti

Dopustiti.
Dopustiti da može i drugačije.
Dopustiti da u moj svijet uđe novo.
Dopustiti da staro dobije manji značaj.
Dopustiti da rane dobiju svoje mjesto. Da ne zvjeraju uokolo kao poludjeli šišmiši.
Dopustiti vidjeti kako jest.
Dopustiti da se stari identitet rastoči.
Tko sam ja bez moje rane?
Kako se održavanjem patnje klanjamo predatoru, kako mu dajemo značaj time što ne puštamo?
Simbioza patnjom.
Odustati.
Dopustiti separaciju, odvajanje.
Osjećati, ali ne utvrđivati “gradivo”.
Ne reciklirati.
Ne produbljivati.
Dopustiti iscjeljenje.
Dopustiti krasti da ojača.
Krasta je put.

Kad se ne možemo povezati ljubavlju, vežemo se patnjom. Jedino kako možemo. Neke je ljude nemoguće dobiti bilo kako. To je teško prihvatiti, pogotovo ako su to roditelji, braća, sestre, djeca. Ako vam je jasno da će to tako ostati, idemo lagano dati krasti (ožiljku) vrijeme i podršku.

Opiši mi svoju situaciju.