Dodaj u omiljeni sadržaj
ILI CRNO ILI BIJELO – 2.DIO
Nakon objave prvog bloga Ili crno ili bijelo, slagao se lagano ovaj blog u nekoliko manjih koraka kao nastavak, podubljivanje teme. Možda biste prije nastavka htjeli pročitati prvi blog. Nastavljamo:
Ako ste “žrtva” crnobijelog svjetonazora svojih bližnjih pa su vas etiketirali “crnim”, dobro je znati:
Unaprijed je dobro odustati od očekivanja da će vas prihvatiti i razumijeti, da ćete ih uvjeriti, da će progledati. Da mogu vidjeti sivu zonu između “naša” i “njihova”. Najčešće ne mogu. Možda i mogu, ali je potreba za pripadanjem svojem plemenu toliko jaka da će radije na vas isprojicirati svoju slabost neimanja sebe, nego riskirati izbacivanje iz plemena. Radije će odbaciti vas, nego sebe izbaciti iz plemena, jer jako dobro znaju kako pleme funkcionira, pleme je vrlo često brutalno. Time bi sebe prebacili u crno polje, a to ne mogu podnijeti.
Ako je riječ o rascijepu u obitelji, to je bolno svima. I onima koji su svjesni i onima koji nisu. Teško je kad su nam najdraži zapeli u tome. Ne možemo mnogo učiniti, možemo voljeti one dijelove koji možemo voljeti, ostalo prihvatiti. Paziti da ne aktiviramo svoje crno-bijelo pa ih ne smjestimo u crno zato što ne ispunjavaju naša očekivanja savršenih braće ili sestara, savršenih roditelja. Mnogo obitelji ima rascijep, mnogi ne razgovaraju s braćom i sestrama ili roditeljima, mnogi su se isključili ili su isključili druge. Što možete učiniti ako se to događa u vašoj obitelji? Razviti prihvaćanje i suosjećanje za druge i sebe. Za početak je to dovoljno, dat će vam mir, a kasnije, tko zna što se još lijepoga može dogoditi? Otvoriti se i za tu mogućnost, ma kako sada malo vjerojatna izgledala. Život je čudesan, svašta donosi.
Također treba pogledati u osjećaje, ljutnju, tugu, bijes. Oni imaju svoje mjesto.
Imati sebe košta. Emotivno i socijalno. Zahtjeva zrelost. Treba moći nositi tuđe negativne projekcije i transfere. Lakše je to podnijeti ako ne shvaćate osobno njihova odbacivanja. Ne mora vas svatko voljeti, jednostavno ne mora. To je njihovo neimanje kapaciteta, nije vaše. Svi vi koji ste na svojim radnim mjestima voditelji timova znate to jako dobro. Kao što vještica u crtiću Hugo kaže: “Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!” , tako ćeš i u ovom odnosu sigurno nekome biti “crn”, jer jednostavno ne možeš svakoga zadovoljiti. Ljudi koji imaju izgrađen tzv. “ljudski kontejner”, tj. sivu zonu između crnog i bijelog, mogu prihvatiti ljudskost osobe sa svim manama i vrlinama. Oni koji to ne mogu, ne mogu. Mogu glumiti, ali će prije ili kasnije puknuti i odabrati stranu, možda čak predvoditi rat.
Ako sumnjate da ste vi isključivi (mnogi nisu toga svjesni):
Za početak, primijetite razmišljate li isključivo. Uzmite bilježnicu i odgovorite si na ova pitanja (dajte si više vremena, slobodno dopisujte kad se sjetite):
Etiketirate li ljude? Ili ste očarani ili raz-očarani? Možete li ih prihvatiti takve kakvi jesu? Očekujete li da se za vas usavrše? Prihvaćate li samo neke njihove dijelove? “Ovo želim, ovo odbacujem”.
Koje dijelove druge osobe odbacujete? Je li to zaista tako ili samo godinama vrtite istu priču? Možda ste “popili” tuđu priču? Što je dobro u tim dijelovima koje ne želite prihvatiti?
Jesu li vam poznate situacije ili-ili? Ili ćeš biti kakav mi trebaš ili ništa.
Razmislite o i-i : “Prihvaćam te i ovakvog i onakvog”. Time dajete i sebi pravo da ne morate zadovoljiti tuđa idealizirana očekivanja. Da smijete biti sve što jeste.
Što kod sebe ne prihvaćate? Koje dijelove sebe odbacujete? Jesu li slični odbacivanjima u ranijim odgovorima?
Ako ste duboko uronjeni u taj način bivanja i ne osjećate se dobro, možda ste sada ljuti na mene, a možda vam je sve zbrkano i nejasno. I jedno i drugo je prirodno i u redu. Odličan početak za rad. Vaši osjećaji su stvarni i imaju svoje mjesto. Treba ih uzeti u obzir, od njih krećemo. Na toj temi možemo raditi konstelacijama i individualno. Ta crnobijela isključivost je kao jednostavna, kao ne mora se mnogo razmišljati, ali nije laka, jer nam donosi usamljenost i patnju. Možda je vrijeme otvoriti srce i početi osjećati, ne koncepte, već ljude. Otvorit će vam se sasvim nov svemir u kojem pripadate bez da to “zarađujete”. I to postoji. I da, lijepo je.
