Kad život poteče

Dodaj u omiljeni sadržaj

Kaže Fung, jedan od mojih učitelja: “Život je kao bilanca (u računovodstvenom smislu – moja op.) – lijeva i desna strana trebaju biti u ravnoteži.”

Slažem se s njim, makar to na prvu ne izgleda tako. Uspostavljanje ravnoteže nije uvijek prihvaćeno kao prirodno, već često kao eksces. Prije nekog vremena slušam mladu ženu kako priča o svom “ludovanju” nakon razvoda. Plesala je salsu svaki dan, izlazila na partije, kaže: “divljala”. Mnogo je puta spomenula izraz “divljanje”, možda s nijansom krivice ili možda očekivanjem osude?

Bila sam na njenom mjestu, znam tu fazu. NIJE to divljanje ni ludovanje, već uspostavljanje ravnoteže. Sustav je bio mrtav godinama prije razvoda, energija nije tekla, depresija. Kao, sve izgleda dobro, kao putujemo, večere, restorani, kao … kao … a ne znaš kad si se posljednji put smijala onako da ne možeš doći k sebi. Prije godinu? Dvije? Pet?

Kad razvodom izađeš iz toga i kad se konačno spojiš sa zemljom, energija poteče i osjetiš život. Tijelo krene, jer pokret je život i glazba je život i osmijeh je život i sjaj u očima je život. Da, ples je život  – nije to nikakvo ludovanje i divljanje već ispunjavanje gladne duše, popunjavanje iscrpljenog i osušenog bića. Kad se vrtiš u spinu ili samo gledaš kud to noge same lete, kao čigre  – to život ispunjava praznine. Nije to sve što nam treba u toj fazi, ali je nužno. Jedan od prvih koraka. Ma kako drugima to izgledalo.