Samosabotaža oporavka i transformacije
Dodaj u omiljeni sadržajDijelim s vama inspirativno svjedočanstvo klijentice koja se, uz mnogo otpora i truda, znači uz dvije suprotne sile koje zajedno donose patnju, uspješno izvukla iz teške životne situacije. Mi terapeuti to vidimo, ali se klijenti nekad ne daju, moraju sami iskusiti da to forsiranje uzvodno ne donosi rezultat.
Ako ste skloni tome, ova bi priča mogla pomoći prihvatiti lakši put. Može lakše.
Što mi je bio problem prihvatiti u svom oporavku?
Danas kada razmišljam o vremenu kada sam tek počela sa terapijskim radom i procesom iscjeljenja i integracije, vidim da mi je najveći problem bio prihvatiti da za to treba vremena, da iscjeljenje (traume i burnouta) nužno zahtijeva vrijeme. Kao kad slomiš nogu, pa se zna period koji je potreban za mirovanje da bi kost zacijelila, iste zakonitosti, ali s drugačijim vremenskim okvirom (dužim nažalost), vrijede i kod iscjeljenja emocionalno-psihičkih trauma. To sam shvatila tek s odmakom, kada sam uglavnom prošla kroz to, jer u početku, pa čak niti tijekom procesa, nikako se nisam mogla pomiriti s tim.
Najveću štetu sam sebi radila kad sam se gurala kod svakog malog pomaka u oporavku prema svojim vanjskim ciljevima. Iako je to bilo samo skupljanje snage za cjelovitiji oporavak, ja sam taj pomak odmah htjela upregnuti u postizanje svojih daljnjih ciljeva, a to je bilo dokazivanje – drugima.
Tuđa očekivanja koja sam osjećala i percipirala, ali i očekivanja od sebe same naprama njima, bila su moja najveća prepreka. Padala sam pod tim teretom postavljajući sebi klipove pod noge, te sa svakim takvim spoticanjem vraćala svoj oporavak unatrag.
Razlog je bio moja velika okrenutost prema vani i stalno pokušavanje dokazivanja u svom dosta teško nagriženom i raspadnutom emocionalnom stanju. Tuđa očekivanja bila su mi putokaz koji sam sebi postavila, umjesto da sam se predala u potpunosti terapijskom radu i svom unutarnjem vodstvu.
Sada bih rekla sebi: kada kreneš s oporavkom, vjeruj procesu kako te vodi i onome tko te vodi (Nadja), ako si već stekla dovoljno povjerenja da se prepustiš njenom iskustvu i znanju. Ići će brže, ali je potrebno okrenuti se prema unutra, prema sebi. Nema ostvarivanja vanjskih ciljeva dok ne pokrpaš sebe i dok se zaista ne počneš osjećati tako. Jednostavno ne ide, samo vodi u bezbroj mini-regresija koje dodatno usporavaju.
Važno je postaviti i odrediti plan oporavka i držati se njega, u njemu moramo biti sebi najvažnije, jer ako se ne posložimo i ne vratimo sebi, nismo nikome korisne, pa ni sebi. Teško je balansirati sve to sa vanjskim svijetom u kojem živiš, ali sad kad mi je ovo jasnije, da se vratim bila bih odlučnija. Ključ je u odlučnosti i postavljanju prioriteta, svijet mora (pri)čekati.
Ako te nadahnulo, upravo je sada vrijeme za upise u naše programe. Ne čekaj godinu dana. Već ćeš za šest mjeseci biti na mnogo boljem mjestu. Piši mi.
