Upoznavanje novih ljudi nakon prekida baš ne ide lako.
Teško je ići na nova mjesta, a kad idemo, uglavnom srećemo ljude koji nas ne razumiju, jer ne mogu znati kako nam je. Upoznaju nas sada kad smo skrhani i odnose se prema nama drugačije nego što bismo željeli i što nam treba. Zašto nam se to događa?
Svi imamo različite kapacitete za razna područja života. Netko može biti izvanredno poslovno sposoban i briljantnog uma, a da je emocionalno ili socijalno vrlo slabo razvijen. Netko se može urušiti u svojoj boli nakon teškog životnog udarca i izgledati kao nemoćno dijete, a da je istovremeno vrlo načitan, obrazovan, široke kulture, iznimnih socijalnih vještina i zrelosti svojih ostalih aspekata. Skloni smo po onome što vidimo prosuđivati ostalo pa još kad tim ljudima nalijepimo svoj sustav vrijednosti koji ne mora imati blage veze s njima, eto prilike za katastrofalno nerazumijevanje.
Gledam žene koje je razvod emocionalno devastirao, a rade kao moćne menadžerice na visokim pozicijama, vode velike sustave, sjajne su osobe s mnogo kvaliteta. Da ste ih upravo sada upoznali, rekli biste da su cmoljave curice, kad ono… Feniksice koje ližu rane i skupljaju snagu za novi let.
Životno iskustvo je tu presudno. Tko se već dizao iz pepela, zna da može i zna da za to treba vremena (uz ozbiljan rad na tome, naravno, jer vrijeme samo za sebe ne liječi, već prekriva ranu novim slojevima). Da ste tu istu menadžericu sreli na radnom mjestu, zatitrali biste pred njenom snagom i stabilnošću i ne biste ni pomislili da tu ima slabosti. O, kako se volimo diviti velikima i jakima! Kad se uruše, pomalo guštamo u njihovoj slabosti, zar ne? Kad se podižu, ne sviđa nam se to baš, zar ne? Ali ipak negdje iznutra poštujemo tu njihovu snagu, divimo joj se, rado bismo je imali … što god da se događa, svim sudionicima “igre” to je prilika za novi rast.
Imate li takvo iskustvo? Da vas ne “doživljavaju”, već vam lijepe svoje ideje što vi jeste? Pogotovo ako su vas upoznali u razdoblju vaše nemoći? Frustrira li vas da im ne možete pokazati tko vi zaista jeste? Je li vam stvarno bitno da oni to znaju?
Stoga je važno na početku lizati rane u sigurnom okruženju, a upravo to je Škola. Tamo vas podržavaju, vide vas kroz slično iskustvo i poštuju vašu bol. Na početku je to stvarno važno. Pozivam vas otvorena srca.