“Tu sam se spojila sa svojim životom.”

“Prepustila sam se životu i život mi vraća duplo. Naučila sam prihvaćati i odobravati sebe kakva jesam. To sam ja. Naučila sam vidjeti projekcije, vidjeti da boli, znati da je moje, proći kroz to i ne odustati.”

“Škola je ulaznica za stvarni život. Neprocjenjiva je.”

“Svođenje života u usklađene okvire: dosljednost, povjerenje, samopouzdanje, zrcaljenje žena, prizemljavanje iluzija u realne okvire.”

“Korak ka stabilnijoj i drugačijoj Ja, koja prihvaća greške i slavi svoje uspjehe.”

“Uselila sam se u svoj život.”

“Da, platila bih, možda i više (30%) ako bi trebalo.

Ne bih se vratila u onu sebe prije Školice, ajmeee, Bože sačuvaj!.”

“Na početku, kad ne znaš još što te čeka, da, bila bih i ja platila 30% više.
Sad mi je to doslovno neprocjenjivo, dala bi godinu rada i života za to.”

“

“Platila bih naravno i  više nego sam plaćala, jer sam sad sebi puno više nego sam prije bila.“

“Nemjerljivo mi je u novcu.

Da nisam to mogla, a da sam bila sigurna da će mi pomoći da se izvučem, kao što sad znam da nisam pogriješila, digla bih kredit.”

“To što sam ja ovdje dobila se ne može izraziti u novcu.

Bila sam i prije u višegodišnjim grupnim programima, ali to je neusporedivo, ovdje imam svoje mjesto.“

“Iz trenutne perspektive imam dojam da mi je drago da sam uložila u neku cjelinu samorazvoja, a ne u neke pojedinačne radionice ili skroz nešto drugo.“

“Ne bih sigurno pristala na to da se poništi sav učinak koji sam akumulirala od ulaska u školicu.

Ta podrška koju sam dobila i najvažnije, da radim na onome što je najvažnije – sebi u cjelini ili svojoj suštini, znajući da ću time biti bolja u svakom životnom području….to je bio moj cilj i motiv i to sam tražila.

Bilo mi je najvažnije da mi je u datim okolnostima to izvedivo (…), ali bih u drugim okolnostima bila spremna dati i više.“

“Na početku Školice nisam imala pojma o čemu se uopće radi i kakav je to rad uopće i što me čeka, bilo mi je bitno i trebalo mi je nešto… nešto za što sam se nadala da će mi pomoći… iako nisam znalo što točno…

Iako sam u jednom trenutku imala odredenih poteškoća s plaćanjem, iz ove perspektive, cijena koju sam plaćala je prihvatljiva.

Mogla sam za to kupiti nešto ili uštedjeti, jer iznos mi nije zanemariv ….no… uložila sam u sebe i za sebe. Mnogima iz mog okruženja to je nezamislivo i beskorisno no ja znam da je korisno… meni🤗“

“Vrijednost onoga što sam dobila od Nadje i programa mi je toliko životno velika da je ne mogu stavljati u odnos sa cijenom ili novcima.

Kada krećemo u program, naročito ako smo ranije bile u terapijama, misliš  “ajme još jedno…”, ali ovaj put bude drugačije.  Neočekivano, sasvim bez ikakvog upozorenja sam se počela buditi, osjećati potrebu da se mijenjam, da budem dobro, na neki moj način.

To je nešto što bih prenijela svim budućim polaznicama programa.

A ako baš moram odgovoriti na pitanje o novcima, da, dobila sam višestruku vrijednost onoga što sam dala. I jedan bonus.  U programu sam naučila cijeniti novac koji ja zarađujem.“

“Nisam nikada razmišljala o vrijednosti koju dobivam za novac koji plaćam za Školicu, jer se osjećaj prihvaćanja i pripadnosti koji sam dobila u Školici ne mogu odrediti novcem.

Objektivno mislim da je vrijednost cijene programa veća nego je cijena, samo što to polaznice ne mogu znati kada krenu ili su na prvoj ili drugoj godini.“

“Da, platila bih. Bez školice bih negdje zapela i nikada se ne bih izvukla.

Cijena? Uvijek mi se činila prilično visoka, ali baš zato sam dolazila na module, jer nemam novca za platiti i ne doći.

Meni je to bio dobar stimulans za nastaviti, gurati dalje iako mi se nije dalo. Danas sam zahvalna na školici i tebi, Nadja.“