Dodaj u omiljeni sadržaj
Prije par godina, urednica Irena Košar me pozvala kao gošću u emisiju Napokon svoja, iz serije Svaki dan, dobar dan.
Tema emisije su bile žene koje su se uspješno oporavile nakon velikih životnih promjena, a gošće su predivne žene koje se nisu dale. Nasmijali biste se i nadivili njihovoj snazi: Tamara Šoletić, Gabrijela Arapinac, Tatjana Kovač i ja.
Emisiju je odlično vodio Bruno Šimleša.
Zanimljivi su mi kasnije bili komentari u živo, na Facebooku i blogu. Većina ljudi je osjetila težinu udaraca i boli koje su te žene preživjele, iznimnu snagu “fajterica” koje su prošle kroz te izazove i izgradile (ili grade) nove lijepe živote. Neki ljudi ne mogu to uopće osjetiti, jer gledaju iz sigurnosti svojih brakova koji su možda dobri, možda loši, ali su sigurni (ili “sigurni”) i upravo to je ono što sam opisivala u članku Razvod – što mi se to dogodilo. Brak daje osjećaj snage koji se često može tumačiti kao osobna moć. To je snaga koja može biti osobna moć, ali vrlo često to nije. Izlazi iz bračnog statusa i snage zajedništva, oslanjanja na drugu osobu, na “Mi”.
Zašto je bitno da imamo osobnu moć, a ne samo tu zajedničku? Zato što bez osobne moći ovisimo o zajedničkoj i pristajemo na kompromise na koje možda ne bismo pristale kad bismo imale svoju snagu. Neki kompromisi su nužni, ali ne svi. Bez osobne moći, s nama se mogu igrati kao s igračkom. I onda kažemo: “Najlakše je rastaviti se, treba nekad pretrpjeti da bi se spasio brak”.
Nije se najlakše rastaviti, to je jako teško i devastirajuće. No ne slažem se da treba trpjeti. Treba nastojati razvijati se kako bi se našao zajednički jezik, znači ČINITI nešto. Trpljenje je nečinjenje, od toga nikakve koristi. Pokušajmo najprije dati sve od sebe da se odnos razvije i popravi. Ne uspijemo li, nema smisla trpjeti, tako se odrežemo od života i dugoročno ne rješavamo ništa, samo čekamo kad ćemo umrijeti.
Žene koje su sudjelovale u emisiji su sada u boljim situacijama nego kad su bile u braku. Emisija pokazuje da nije lako, ali da se može.
Još jedan kliše: imati topli dom nije samo imati prvog muža i djecu. Topli dom je ljubav od ljudi kojima je stalo. Topli dom je mir umjesto straha i zlostavljanja. Topli dom je sloboda da možete disati i živjeti život kakvog želite. Mnoge žene vjeruju da imaju topli dom, a žive u emocionalnoj hladnoći. Nije sve crno – bijelo i tako jednostavno.
Tamara je odlično u emisiji opisala to nestajanje okvira koji je više ne štiti od bure, ali zato proširuje vidike, ja sam to u članku slikovito prikazala kao nestajanje mjehurića u kojem sam do tada živjela. Tko je unutra, ne zna da postoji svijet vani i ne može osjetiti kako je to izaći, kroz što prolaziš.
Razvedena žena ima iskustvo koje druge nemaju i koje se ne može opisati i prenijeti riječima. Možemo pročitati sto knjiga, ali dok to ne prođemo, ne možemo znati. Ne kažem da sve razvedene iskoriste svoje iskustvo na najbolji mogući način, mnoge zapnu u ogorčenosti i odustanu od prilike da izgrade sebe moćnom.
Također, postoje razni putevi i iskustva koja nas jačaju, nije razvod jedini. No, svakako je razvod iznimno snažno iskustvo koji može biti u isto vrijeme i oslobađajuće i devastirajuće te vrata u novu svjesnost.
Žene su u emisiji pokazale da im treba ljubav, pažnja, samosvijest, osobna snaga i moć, radost, sloboda kretanja i odlučivanja, mir u sebi, u kući i izvan nje, poštovanje, da je nekome stalo do nas – i sve su to tražile, uzele su si, imaju to.
