Doživjeti nešto teško

U redu je doživjeti nešto teško.

Iako u dvadesetima i ranije mislimo da sve znamo i da ćemo mi bolje, u sebe “sjedamo” u starijim godinama, kad smo nešto proživjele, nešto osvijestile, nešto otpustile, nešto prihvatile, mnogo toga izgubile i dobile.

Kao što volim reći klijenticama i klijentima koji se srame nešto sa mnom podijeliti, jer vjeruju da su oni najgori:

“Ja sam već sve vidjela, ne brinite.”,

a kad podijele sa mnom svoj sram , obično kažem:

“I ja sam to doživjela.” (ako jesam, a mnogo toga jesam).

I tada krenu, otvore se…

Nema mudrosti bez proživljene boli, udaraca, gubitaka, tamne noći duše te izlaska iz toga opet i opet.

Neki se rađaju mudriji od drugih, ali prave testove daje Život.

Zdrava poniznost, svjesnost da je mnogo toga veće od nas, da ne možemo znati sve, da život nije fer, da možemo i moramo dalje, da ima izlaza, da ne znamo put, ali da vodstvo postoji, da smo i maleni i veliki, da…

Ne bih se vratila u vrijeme nesvjesnosti, ma kako prema vanjskoj slici to vrijeme izgledalo privlačno. Ne bih.