Separacija od toksičnog roditelja – kako iscijeliti internaliziranu krivnju

Iako se na prvu ne bi reklo, majka je najvažniji motiv zbog kojeg žene upisuju naše programe. Na prvu su glavni motivi često neki drugi, ali nakon što počnemo raditi, vidimo da je često u podlozi bol iz odnosa s majkom. Majka je djetetu izvor, stup, Bog, sve. Taj nas odnos određuje, on nam je glavni resurs. Ako nismo imale sreće s njom, možda je tata ponio veći dio roditeljstva, vremenom smo se izgradile i ojačale pa ipak idemo kroz život kao odrasle osobe, živimo, radimo, ljubimo. Ipak, ako čitaš ovaj tekst, draga čitateljice, mama je vjerojatno tvoja velika tema.

Što ako psihički nisu dobro?

Njihova psihička stanja ne opravdavaju njihovo zlostavljanje vas i drugih oko njih.
To se može primijeniti i na partnera sa psihičkim problemima i na druge bliske ljude, roditelje, braću, sestre, prijatelje, bake i djedove, na poslu šefove i kolege. Nitko vas nema pravo zlostavljati, fizički, psihički, vidljivo ili suptilno. Ako osjećate da nešto nije u redu, ako se ne osjećate dobro u tom odnosu, a nemate jasnoću, porazgovarajte sa stručnom osobom.
Razumljivo je da možda nemate jasnoću, jer ste vjerojatno navikli na slične odnose, moguće da ste u tome odrastali pa ni ne znate da može i mora biti lakše, ugodnije, zdravije.

Manipulativni roditelji

Najteže je zlostavljanje manipulativnih roditelja. Odraslo je dijete razapeto između impulsa da preživi i impulsa da dalje ugađa toksičnom roditelju, nadajući se da će možda jednog dana doživjeti prihvaćanje sebe kakvo jest, onaj pogled, onaj osmijeh, onu podršku, onu ljubav. To se najvjerojatnije neće dogoditi, jer te osobe to ne mogu, žive kontrolu, namiruju se prisilnom kontrolom.
Iako imam klijentice u raznim životnim situacijama, one koje se nastoje iščupati iz toksične kontrole majki, posebno su velike fajterice, snažne i moćne, iako se tako ne doživljavaju. Čini mi se da je ta separacija jedan od najtežih zadataka.

Kad uspiju vidjeti da su podvojene, to je prva velika pobjeda.
Taj dio koji vidi, Promatrač, nastoji preživjeti, separirati se u posebnu osobu, drugi je dio lojalan majci. Nju zastupa Unutarnji Kritičar, nadzire, kontrolira svaki pokušaj individuacije krivnjom, žrtvologijom, prijetnjom isključenjem i odbacivanjem.

Rascjepljenost između dvije sile: imati sebe i imati majku je stara, još od najmlađih dana.

Za razliku od ljudi čija su separacija i sazrijevanje bili podržani i slavljeni, ovi ljudi, žrtve svojih manipulativnih roditelja, ostaju često potpuno nesvjesni, nekad čak nisu podvojeni, već su davno odustali, predali su se kao plijen.

Stoga je svaka osoba koja se trudi iščupati se iz toksičnog stiska i ostvariti sebe kao samostalnu odraslu osobu koja ima pravo živjeti svoj život, unaprijed velika pobjednica, dokle god bira sebe i ne odustaje od sebe, ma kako teško bilo.

Taj je put dug, nećemo se zavaravati, nije lak. Birajte svoje “teško”: težak put prema vani,  ili težak ostanak u potonuće.

Vi niste odgovorni za osjećaje drugih ljudi, za njihovo mentalno zdravlje (osim za djecu u razvoju). Oni koji se ne mogu nositi s tim da ste samostalna osoba, a ne njihova funkcija i hrana, neka potraže stručnu pomoć. Vi ih ne možete spasiti.

Većina njih to neće učiniti. Na nama je shvatiti da ne možemo više vući taj vlak. Treba otkačiti te vagone i kao lokomotiva pojuriti dalje u svoj život. Oni će ostati svojom voljom na mirnom kolosijeku. Imaju na to pravo.

I dalje ćemo ponekad biti u krivnji, navika je to. Pitat ćemo se jesmo li za njih mogle još što učiniti. S tom se krivnjom lijepo da raditi. Također, u nama će ostati velika rupa koju roditelj nije mogao popuniti. Naša je odgovornost pobrinuti se i za namirenje i za iscjeljenje. Svi načini rada u našem Centru su niz pažljivo pripremljenih koraka kojima radimo baš to, namirenje i iscjeljenje.

Javite se za razgovor.