Ugađanje i uslužnost
Dodaj u omiljeni sadržaj
Ako želite čitati tekst, kliknite iznad videa na Transkript.
Zašto se osjećamo loše ako nismo uslužni?
Osjećaj dužnosti rješavanja svega i stalnog činjenja je navika koja je usađena u nas vrlo rano. Svatko ima drugačiju situaciju odrastanja pa time i drugačiji uzrok, ali je u podlozi potreba djeteta za sigurnošću, pripadanjem i kontrolom.
Kontrola ima negativnu reputaciju, ali nije nužno negativna, ona nam je spašavala život. Kontroliramo s razlogom. Vremenom to postaje opterećenje i nepotrebno ograničenje.
Pripadanje – Uslužni smo, ugađamo da bismo osigurali svoje mjesto, da nas ne izbace, da spriječimo neugodnu situaciju. Ispod toga može biti osjećaj nevrjednosti, kao da nas ne bi voljeli kad ne bismo ugađali.
Izbjegavamo raditi na sebi – zaposleni smo ugađanjem i brigom o drugima, ulažemo u njih kako bi se oni pobrinuli za nas, jer ne vjerujemo da bismo se mi sami mogli za sebe brinuti.
Nepovjerenje – nemamo povjerenja da bi oni mogli sami rješavati svoje probleme.
Iscjeljenjem uzroka, nestaje potreba za činjenjem.
Jeste li od onih ljudi koji vjeruju da moraju nešto činiti i poduzimati čim se pojavi pitanje/problem/tema, bilo čija, njihova ili tuđa?
U vama je snažni impuls. Imate inicijativu, kreativni ste, sposobni...
Ako odmah ne krenete u činjenje i rješavanje problema, imate osjećaj krivnje. Taj osjećaj krivnje razlikuje zdravo od nezdravog pomaganja.
"Treba nešto poduzeti, ne može se to samo tako gledati."
Jer, kad odmah, iz niskog starta ne bi pokušala i dala sve od sebe, što bi se strašno moglo dogoditi i tko bi bio odgovoran?
Jer, kad odmah, iz niskog starta ne bi pokušala i dala sve od sebe, što bi se strašno moglo dogoditi i tko bi bio odgovoran?
Osjeti to.
Vježba osjećanja
1.1. Sjeti se primjera u kojem istog trena počinješ rješavati problem koji nije tvoj. Promatraj sebe i svoje reakcije.
Vidi kako se aktivira cijeli tvoj sustav kad se pojavi pitanje/problem/tema koji nisu tvoji. Osjeti to u tijelu. Budi s tim i promatraj. Ne čini ništa, samo promatraj.
1.2. Podići će se i tjelesni osjeti i osjećaji. Jesu li poznati? Prepoznaj i zapiši.
1.3. Pitaj se: Je li taj problem moj? Je li to moje?
Dok se to pitaš, slušaj odgovor kojeg ti šalje tijelo. Možda ga čuješ.
Druga osoba će ti možda pokušati nametnuti problem kao tvoj. Daj si vremena, vidi čiji je. Ako problem nije tvoj, ne rješavaj ga, pusti.
Možda druga osoba želi sama, a tebi treba pomagati joj. Vidi u svom srcu je li to istina.
Ako se pojavi krivnja, primijeti je, izdrži je. Proći će. Preživjet ćeš. Vremenom će izblijediti.
Ako ti ne ide, proradi to s terapeutom.
Vježba Nije moje ...
2. U bilježnicu dovrši rečenicu sa što više primjera: „Nije moje ...“
Na primjer:
Nije moje spašavati bratov brak...
Nije moje miješati se u odnos roditelja ...
Nije moje uređivati odnose kolega u uredu...
Nije moje brinuti o kilogramima moje pretile prijateljice ...
Nekad se stvari same raspetljaju.
Ako prekinete običaj rješavanja tuđih problema, oslobodit će vam se vrijeme za rad na sebi, za odmor, za život.