Čežnja u grudima

U ovoj lekciji ću vam govoriti s većim pauzama da možete osjetiti u tijelu promjenu koju tema izaziva.

Ovo je pitanje za današnje razmišljanje:

Ta praznina koju osjećaš tu u prsnom košu... Kažu ti: "Sve imaš, što kompliciraš? Preosjetljiva si, razmažena, tražiš kruha vrh pogače..." pa si misliš:

"Možda sam nezahvalna, stvarno sve imam, sve je, kao u redu"... Kao.

Praznina i dalje zove, ječi, odjekuje neka čežnja. Dopuštaš li čuti poziv?

Što ti hoće reći tvoj unutarnji glas?

Kamo te vuče?

Je li tvoja potreba stvarna ili drugi bolje znaju što tvoje srce treba?

Ovdje možete zaustaviti snimku i biti malo s tim. Osjetite što se u vama mijenja dok slušate ta pitanja. Možete ih čitati u transkriptu, pročitajte više puta.

Možda ti je poznata ta krivnja koju osjećaš kad brineš o sebi. Možda ne svaki put, ali ponekad.

Možda je tvoje tijelo precizan instrument koji bilježi svaki titraj, osjećaš, vidiš, čuješ. Još ne znaš protumačiti, ali nešto se događa.

Kad te misli i doživljaje podijeliš s drugima koji nisu tako fino «uštimani», oni ne razumiju o čemu govoriš. Kažu da izmišljaš i pretjeruješ.

Što činiti?

Prestani objašnjavati.

Ne možeš osobi koja ne vidi na oba oka opisati razliku između crvene ili boje ciklame.

Prati svoju čežnju, slušaj svoje srce i gledaj kamo će te odvesti. Traži svoj put. Ima i «slijepih» puteljaka, odi pa se vrati, naučit ćeš nešto. Budi radoznala.

Nitko ne zna što je za tebe dobro, samo ćeš TI osjetiti kad naiđeš na mrvicu kruha koju su tvoji unutarnji Ivica i Marica ostavili na puteljku kao vodstvo. Slijedi, idi, uči.

Nekad će boljeti, nekad će biti prekrasno.

Vremenom ćeš steći povjerenje u svoj unutarnji glas, u svoje vodstvo.

Sve je bolje od stiskanja same sebe (u sebe) dok ti netko govori da pretjeruješ, kompliciraš, izmišljaš. Ne znaju oni, ti znaš. Idi.