Povećanje osobnog kapaciteta.

Prve dvije godine donijele su mi novu razinu znanja, iskustva i uvida što je dovelo do povećanja osobnog kapaciteta. Prvu godinu doživljavam kao godinu za “razbucavanje” – ono kao, imaš neki svijet posložen na svoj način, a onda ti pukne puno malih unutarnjih petardi, nedovojno jakih da te ozlijede, a dovoljno jakih da ti naruše strukturu i izazovu stanje u kojem ili pobjegneš (napustiš rad), ili se primiš čišćenja i novog preslagivanja/slaganja. Ono što je u tome dobro je to što se na taj način stvorio prostor koji je popunjavan znanjem i iskustvom koji su povećavali osobni kapacitet pa time i učvršćivali novu strukturu. Druga godina je donijela nešto vrlo slično (opet razbucavanje), ali uz bitnu razliku da je već postojalo iskustvo prve godine koje je davalo sigurnost u proces pa se moglo raditi na dubljoj razini (petarde su mogle jače pucati). Da, iskustvo je rezultiralo povjerenjem u proces, a onda se povećalo i davanje u proces. To je isto dobit kao jedan aspekt povećanja osobnog kapaciteta, zar ne?