Jeste li se ikad s nekim tako spojili da vam odvajanje izgleda kao smrt i najveći mogući užas? Ako jeste, to znači da simbiotska faza ranog razvoja djeteta nije dovršena, da niste imali kvalitetan kontakt s mamom. Ili ga uopće nije bilo ili nije bilo dovoljno  onako  kako  d j e t e t u  treba.

Bez dovršene simbioze nema zdrave separacije (odvajanja). Odrastanje počinje separacijom. Sve dok ne izgradite kapacitet za odvajanje, ostat ćete uhvaćeni u sili simbioze, bilo s kim. Makar ta veza nije dobra za vas, makar vas muči i iskorištava, muž, djevojka, šef, mama, tata, bilo tko … ne možete se iz toga iščupati. Možda snagom volje odete (“Bolje da ostavim, nego da me ostave”)) ili vas napuste (što je vjerojatnije, jer se noktima držite u simbiozi), ali doći će netko drugi i vi ćete se opet kao krpelj uhvatiti. Često se dva jednako ranjena bića tako zalijepe jedno a drugo.
Gotovo da nema izlaza iz toga bez terapije. U terapiji iskustveno osjetite kako je onda bilo i uz pomoć terapeuta dovršite proces onako kako je tada trebao biti dovršen. To se ne može odjednom, to je proces koji traje, ali je neizbježan ako želite izgraditi samodostatnost. Naučite kako se namiriti. Što se kapacitet za odvajanje povećava, to ste bliži odrastanju. I tek onda možete ostvariti vezu kao odrasla osoba, koja nije dječje vezana za drugu osobu. Kao i inače u životu, iskustvo se jedino računa – dok to ne doživimo, ne znamo razliku.

Biti odrastao – to nema nikakve veze s našom kronološkom dobi, već s kapacitetom da sami živimo kvalitetan emocionalni, duhovni i materijalni život u kojem smo u stanju sami ispunjavati svoje potrebe, a ne se “kačiti” na druge. Ako to ne možemo (“Ne mogu živjeti sam(a)”), imamo posla. To ne znači da odrasli ljudi žive sami ili usamljeni, ali mogu slobodno birati s kim žele dijeliti život, zauzeti se za sebe, razumijeti partnera i druge objektivno, a ne kroz filter svojih potreba koje ne mogu kontrolirati. Ono što mi ne možemo kontrolirati, to kontrolira nas… i baca nas “ovamo – onamo”. Pa se pitamo: Zašto se meni stalno to događa?

Tko god dođe na razgovor ima taj problem, najčešće od toga krećemo. Jer, ljudi koji su imali sreću pa su prošli dobro u prvoj i drugoj godini, imaju dobre temelje i lako se nose s izazovima života, oni rijetko dolaze. No takvih je malo, jer je roditeljsvo tek zadnjih godina prilagođeno najprije vezivanju kao prvoj potrebi djeteta. Nas su odgajali da nas se pusti da plačemo, da nas se ne drži i nosi da se ne razmazimo i slično i time dijete ne dobiva što mu treba. Neke bebe spavaju u odvojenim sobama od prvog dana. Kasnije cijeli život nastoje to nadoknaditi, ali je rupa preduboka, teško je to nahraniti. Ta djeca brzo odustanu tražiti da im se potrebe zadovolje, jer ne mogu podnijeti tu bol nedobivanja. Onda mame poslije ponosno kažu: Ona je baš dobro dijete, staviš je na dekicu i cijelo popodne se sama igra, ne javlja se, ništa ne treba.” – a dijete odrezano i smrznuto, jer si ne može priuštiti još jednom taj užas.
To nisu iznimke, većina nas ima tu ranu, ali smo izgradili mehanizme, obrambene strategije kako to kompenzirati. Neke strategije stvaraju karakterne strukture koje su po današnjim mjerilima vrlo uspješne u društvu, ali su ti ljudi iznutra nepovezani sa svojim osjećajima. Sve je kao u redu no kao da nešto nedostaje, a ne znaju što … Kad bi počeli otapati tu hladnoću, tek bi onda vidjeli koja je praznina ispod, ali isto tako i ljudskost na dnu te prazne zdjele – šćućurila se kao embrio i čeka da ga netko pronađe, zagrije i nahrani. Kako se terapijama grije i hrani, tako raste, zdjela se ispunjava toplinom, ljudi osjete da imaju osjećaje, potrebe, da su ljudi, a ne strojevi koji imaju prekrasan posao, prekrasnu ženu, prekrasnu djecu, divna tijela, jer vježbaju i skijaju, dobre aute, putovanja, ali su i dalje strojevi, hladni, metalni i dobro podmazani. Ljudskost je to što im treba, toplina, povezanost, osjećaji.

Kad te katapultira iz tog lažnog svijeta u stvarnog sebe, kad pogledaš u sebe i svoje strahove, čežnje, talente, ljepote – znaš da si oduvijek tu htio doći samo nisi znao kako.

 

Ukoliko želite istražiti  neka područja na kojima ste zapeli, slobodno se javite za razgovor. Kontakt


Powered by Facebook Comments