Zaista živjeti, čini mi se, znači upravo to: živjeti. Ideš i živiš. I voliš to.
Bez “bla,bla, uf, što je bilo” ili “bla, bla, a što ako bude?” . Lako je reći, jer imamo bezbroj ometala koje smo putem prikupili i sva zvone upravo kao one limenke koje mladenci vuku za sobom: od puste buke ne čuješ vlastito srce. Privlače pažnju, odvlače nas od života. Te su limenke fikcije. Ne postoje, ali budući da buče, uvjereni smo da su tu. Jer buče 
.
Više u člancima: Fatamorgana – upoznavanje iluzije i Kad život poteče
Powered by Facebook Comments