Da.
Nekad moramo birati između dva loša rješenja.
Nekad moramo nekog povrijediti, jer nema drugog izlaza.
Nekad smo u dilemi: ili sebe spasiti ili od sebe odustati. Cijena je nekad visoka.

Gledam ovih dana na moru masline nakon četiri mjeseca suše. Lišće smeđe, to nikad nisam vidjela. Plodići smežurani. Kažu domaći ljudi da, čak i ako padne dovoljno kiše, iscrpljena biljka neće moći povući sokove i dovesti ih do ploda. Odbacuje plodove. Plodovi nisu prioritet, preživljavanje je prioritet. Preživjeti po svaku cijenu. Plod je rezultat više-manje optimalnih uvjeta. Ako ih nema, plod je luksuz kojeg biljka ne može “iznijeti” do kraja.

I mi često puta odbacujemo plodove raznih vrsta (svoju kreativnost, veze i odnose koje ne možemo održati, svoje čežnje, čak i ljude za koje nemamo kapaciteta ili resursa iznijeti na svjetlo dana) – nije najsretnije rješenje, ali nekad tako moramo. Spašeni možemo stvarati ispočetka. Ako se ne spasimo, ionako neće biti ničega. Ni nas ni plodova. Srećom, život može biti dovoljno dug da mnogo toga stignemo.

Pa kad me pitaš: Je li sa mnom sve u redu? – Naravno da jest. U redu je. Tko nije bio u tvojim cipelama, ne zna. Preživjela si. To je postignuće. S cijenom ćeš se možda još neko vrijeme nositi. Radit ćemo na tome, prihvaćanje je put, traži vrijeme, ali djeluje blagotvorno. Maknut ćemo prepreke. Isplahnut ćeš ih. Napraviti mjesta za radost. Dođi u Školicu – za tebe je osmišljena. Može biti lakše.

O Školici i iscjeljenju

Powered by Facebook Comments