Kako se približava retreat na Cresu i Lošinju, a ovi topli dani podsjećaju da je sve bliže, tako se javljaju žene koje su bile prošle godine i u kontaktu vidim kako su fijuuuu odskočile daleko naprijed, daleko od ondašnjih stanja i problema. Neke uz moju pomoć, neke drugim putevima. Nađem se s jednom od njih na kavi i priča ona, ne gasi se :) . Uspoređujem je s onom od onda i stvarno nova zrelost, snaga i svaka druga rečenica:
“Kad bih barem mogla drugima objasniti što je za mene bio taj Lošinj, taj retreat, ali neće slušati, svi hoće gotova instant rješenja, eh i ja sam tako nekad…”

“Pa napiši im, ja ću objaviti”

“Hoću, hoću”

I eto teksta, nisam ga uređivala, upravo onako kako ga je poslala:

 

Moje iskustvo retreata na Lošinju

Drage žene,

Ostat ću anonimna do kraja, a ako ti moje ime nešto znači onda ti fakat treba retreat.

Da sam ja mogla ovo pročitati prije nego sam išla na Lošinj možda bi mi očekivanja bila još mnogo veća, ali ćeš kroz izvjesno vrijeme shvatiti da sve ovisi o tebi samoj i koliko se stvarno želiš pokrenuti i promijeniti i odmoriti.

Znači, imala sam “privatnu situaciju”, što bi rekla moja odvjetnica u onoj parnici kad dođeš na sud, boljelo je, bila sam umorna, opterećivala svoju bližu okolinu s tim i nisam znala od kuda krenuti.

Jednog dana me prosvijetlila prijateljica ( u sretnom braku ) na kavi i rekla je: “Draga, ne mogu te ja razumijeti kad nisam kroz to prošla u životu.”
Prestale smo piti te utješne kave, jer su izgubile svaki smisao.

Radila sam puno, liječila dušu nekontroliranim šopingom, neka prijateljstva su se utišala i nakon bezbroj pokušaja da promijenim druge, odlučila sam: Ne bi li bilo lijepo da promijenim malo sebe ovaj put?

Zaguglala i našla Nadju i retreat, stranica joj je transparentna, pročitala program, otišla još malo u minus, poklopilo se s godišnjim odmorom i s početkom ljeta.

Naravno da je bilo otpora : kako, s kim, gdje ću spavati, što ću jesti, koliko će me sve to skupa koštati, ma tko zna šta se tamo radi … Naravno da se ipak nisam dala tako lako smesti, obavila par poziva, našla smještaj, prijevoz itd.

Ta žena me „natjerala“ da grlim drvo, da ležim na travi i osjetim tu travu, da hodam po nekom brdu s prekrasnim pogledom na more po najvećoj vrućini i slušam cvrčke kako cvrče na najjače, da plivam u friškom moru, da plešem neki ples 5Ritmova, da crtam neke emocije nekim divnim bojama, da pravim neke kremice bez konzervansa i slušam o aromaterapiji, da slušam o Tesli i vibracijama i zdravoj prehrani prilagođenoj godišnjim dobima, da buljim u ljetni solosticij i gledam kako mi život prolazi, da meditiram i dišem opet, da radim neke vježbe u nekim parovima, svašta me “natjerala” i danas sam joj zahvalna na tome.

Natjerala me da upoznam sebe, svoje unutarnje dijete koje je vrištalo, jer nije bilo sretno, da ga prihvatim i da mu pomognem da sebe opet veseli.

Drage žene, lijepo smo mi jedna drugu odmjeravale i potajno se besplatno uspoređivale koja je po čemu ljepša i uspješnija, ali kad su krenule emocije na van, bogami smo sve bile jednake. Dogodila se neka women power sinergija, pa je bilo i smijeha i suza, upoznala sam predivne i hrabre žene s različitim izazovima u životu, koje su me inspirirale i učinile bogatijom osobom. S nekima se aktivno družim i danas, s nekima vocapam (What’sUp-am) i SMS-am i razmijenjujem knjige. Dogodilo se puno lijepih lekcija i osvještavanja, dogodila sam se sama sebi, jer sam napokon imala vremena upoznati se kroz sve te radionice.

Dogodio se pozitivni pomak, jer sam odlučila da ne želim više po starom uvjerenju funkcionirati, da se želim odmoriti od očekivanja okoline i “dobronamjernih” savjeta ljudi koji mi nisu mogli i znali pomoći .

Naravno da je poslije Lošinja bilo uspona i padova, naravno da će ih biti cijeli život, al znaš što: danas grlim drveće bez da me netko “natjera”, pijem zanimljive kave s nekim drugim osobama, one su na obostrano zadovoljstvo ugodne i produktivne, kvalitetnije provodim svoje slobodno vrijeme, nekontrolirni šoping mi više nije potreban, nisam više u minusu, zdravije se hranim i bolje se osjećam.

Eto, to vam se zove retreat za žene, i ako očekuješ da će te jedna osoba prosvijetliti i usrećiti, onda zaboravi, jer sve je u tebi i o tebi ovisi koliko ćeš sve dobivene informacije primjeniti u svakodnevnom životu.

I da, zaboravila sam. O bivšem sve najbolje, on je u sretnoj vezi i drago mi je zbog toga, jer sad imam vremena biti i ja u sretnoj vezi, jer sam upoznala gospodina frajera koji je otporan na moje negativne strane i izvlači iz mene ono najbolje, smijemo se i poštujemo svoje različitosti, planiramo zajedničko ljetovanje.

Zato draga Nadja, hvala ti što si osmislila i organizirala baš ovakav retreat, želim vam i ove godine da cvrčci cvrče na najjače i da se okupi dobro društvo, i da će se barem jedna žena prepoznati u mojoj priči.

Ako i dalje mislite da je ovo neka plaćena reklama, hvala vam drage dame što pružate otpor, jer ga pružate same sebi .

Lp.

Eto :)

Zarazna je ta energija retreata, istovremeno zajedništvo, ali uz potpunu autonomiju svake od nas. Bez obzira na to što se uglavnom prije nisu bile srele, a neke ni kasnije, taj je trenutak bio izniman i ostavio trag. Novi smjer, kojeg biraš sama. Više (klikni na sliku)

Lošinj Cres retreat za žene

Trenutak meditacije ljetnog solsticija

fotografije: autorica pisma

Ako vam je članak bio koristan, lajkajte ga dolje niže na stranici i podijelite da i drugi imaju korist čitajući ga. Ako želite primati još takvih članaka mailom, prijavite se na newsletter listu.

Powered by Facebook Comments