U ovom članku ti govorim Ti i jezik je prilično hladan i jasan, ima mnogo “nemoj to” i “učini to”. Takva je tema, mora biti tako, nema “ušuškavanja” – cijena je previsoka, probudi se!
Razgovaram sa ženom, tipična priča. Muž je ostavio zbog 20 godina mlađe ljubavnice s kojom živi u drugom stanu. Žena ima s njim dijete i taj «roditeljski» aspekt mu je opravdanje da svaki dan k njima dolazi. Ruča, kauč, kavica, odspava malo i veselo mladoj u topli krevet. Govori kako se još nije odlučio bi li se vratio, ostavlja «otvorena vrata».
Ona čeka da se on odluči. I tako mjesecima.
Kaže: zbog djeteta, a možda ga još voli. Vjerojatno se boji života poslije (i njen je brak izrastao na srednjoškolskoj vezi), nije navikla imati inicijativu, donositi odluke, vidjeti sebe kao samostalnu cjelovitu osobu, još je u Mi stanju.
I dalje mu fino kuha i čeka, on je u raju. Danju kod «mame», noću kod ljubavnice. Njemu se ne žuri – živi san mnogih muškaraca.
Prva lekcija koju sam naučila od svoje terapeutkinje: Ne slušaj ga što govori, gledaj što radi. Da li se ponaša u skladu s onim što govori?
Sve vi koje ste u međuprostoru, začepite uši i samo gledajte: da li se ponaša kao da će se vratiti?
Za početak, zaključaj vrata i umjesto da «maminjaš» odraslo derište, daj mu dijete da ga poslijepodne vodi nekud i bude tata, a TI odi s prijateljicama na izlet, kavu, budi TI na kauču i čitaj knjigu uz dobru glazbu, kekse i čaj ili uživaj u toploj kupki ( i ne osjećaj se krivom zbog toga).
Može dolaziti samo kad se dogovorite i samo po dijete. Promijeni bravu. Možda je suvlasnik stana, ali to do podjele bračne stečevine nije bitno. Nije vrijeme da misliš na njegova prava.
Uzmi si vrijeme i razmisli:
Što govori, a što čini?
Zašto čekaš?
Tko kreira tvoj život? Jesi li objekt pa drugi o tebi odlučuju ili si subjekt, ti, svoja? Jesi li ribica u akvariju – hoćeš li dozvoliti da te premješta s prozora na prozor kako on hoće ili ćeš sama izabrati?
Nije li ovo prilika da probaš nešto drugo, da vidiš čega još ima u životu, razmotriš druge opcije? Ne mislim da se odmah uvališ u drugu vezu (vidi članak Sretna u samoći), već da si daš priliku da odrasteš do kraja i vidiš je li on stvarno muškarac tvog (novog) života ili bi ostala s njim samo iz straha i navike.
Možda tamo vani postoji netko zanimljiviji i uzbudljiviji? Ha? Netko tko te poštuje i vidi te? Možda ćeš na kraju ipak odlučiti da ga želiš natrag, ali pod drugačijim uvjetima?
Ti uvjeti trebaju jasno izražavati tvoj vrijednosti, zašto bi pristala na išta manje? Ti nisi curica koju tata neće, ti si ovdje mama čije derište nikako da odraste. Postavi ga u situaciju da bude odrastao ili ga pošalji u svijet. Što će ti to? Samo zato što je poznato?
Imaš ti svoje Unutarnje Dijete o kojem trebaš brinuti, svoju Curicu zapostavljaš, jer se on ugurao na njeno dječje mjesto. U isto vrijeme očekuješ da se on brine o tebi. Sve naopako.
Uvjeti trebaju biti vrlo jasni, ali razumni i smisleni. Pazi na svoj Ego, osvećivanje, manipulacije i «igrice» – ne radi to. Budi fer, ali precizna. Postavi rok.
Gospođa iz primjera bi mogla tražiti da muž prekine ljubavnički odnos, prekine sve kontakte s ljubavnicom i vrlo praktično pokaže da je to gotovo, ne samo na riječima. Nekad su takve promjene drastične, ali što ju briga? Tko nju pita je li njoj lako? Kako je znao zapetljati, neka raspetlja. Ako ne želi (uz tisuću «jakih» opravdanja), sve ti je rekao.
Ne čekaj, djeluj.
Postavi se kao da je riječ o poslovnom projektu, razmišljaj hladnom glavom. Pusti emocije i ovisnosti. Ne kopaj po rani. Čim upadneš u «Jadna Ja» odmah izađi. S druge strane imaš osobu kojoj nije važno kako je tebi, brine se o sebi i hoće sve i od tebe i od nje. Ako ga poslije svega i dalje želiš, stavi ga u poziciju da odraste i preuzme odgovornost. Ako ne može, odlično, barem znaš na čemu si. Ne treba ti to.
Ne kalkuliraj sa svojim uvjetima, budi jasna i precizna. Ako to sada ne odradiš do kraja, živjet ćeš i dalje u paklu te jednog dana sigurno žaliti za tim nesretnim godinama, jer … nikad nećeš biti mlada kao sada, ne trati to vrijeme, to je tvoje najbolje vrijeme – sada.
Fotografija: Ivana MustapićPowered by Facebook Comments
Nadja, nas dvije smo ljetos razgovarale o vrlo sličnoj situaciji – mojoj situaciji. Na žalost, takve stvari se ne događaju nekom drugom. Dogodile su se i meni. Unatoč tome što sam bila aktivni sudionik za vrijeme 30-godišnje veze/braka s mužem u svim segmentima zajedničkog života. Nikad postrance, uvijek u prvim redovima: u planovima, realizaciji, odlukama, što poslovnim – što životnim. Ravnopravni partneri, zadovoljni i usmjereni, sve dok…se nije pojavila 25 godina mlađa, s drugačijom energijom, drugačijim stavom, pristupom, mirisom, glasom…
Danas više ne sličim sebi. Nitko od nas dvoje ne sliči samome sebi. I on i ja smo drugi ljudi. Sve se promijenilo. Pokušavam sve to shvatiti, prihvatiti. Nadja,nas dvije smo dugo pričale. Dobila sam od Vas gomilu korisnih savjeta. Objektivno: sve je točno, sve je tu, samo treba primijeniti u stvarnom životu, ali…. nema instant rješenja, jer srce hoće – što srce hoće. Ne možeš mu umom narediti. Ne možeš ništa dok se Ego ne oslobodi prisilnih misli i jošprisutnih osjećaja (prema nekom koji to ne zaslužuje). Radim na tome već neko vrijeme da mi duh prihvati da su se bitne stvari u mom životu u nepovrat promijenile i da moram dalje.
Mislim da je bitno staviti akcenat na PRIHVAĆANJE POSTOJEĆEG. Iz toga se može krenuti i STVARNU AKCIJU promjene života.
Slažem se da je prihvaćanje prvi korak. Teško je prihvatiti ako je dječji dio nas vezan, fiksiran za nekoga kome smo pripisali osobine koje nam trebaju da bi Dijete bilo sigurno. Kako mi jačamo svog Unutrašnjeg Roditelja i preuzimamo brigu o svom Djetetu, tako se ono sigurnije osjeća i manje čezne za Tatom koji uopće ne stanuje u tom čovjeku, već smo ga mi na njega “nalijepili”. Vi ste mogli sve, ali uz njega. Možete sve i bez njega, možda još i lakše, ali se najprije trebate u to uvjeriti. To je naravno, jedna od mogućnosti. Strpljenje, i suosjećanje prema sebi, jačanje granica, vježbanje granica i tako polako jačamo sebe. Kasnije kad ojačamo bit će nam čudno kako prije nešto nismo mogle, nećemo ni primijetiti koliko je duboka promjena. Zato je korisno pisati dnevnik, da možemo pratiti svoj rast.
hvala na krasnom članku. već nekoliko dana, nakon osvještavanja pa shvaćanja i prihvaćanja situacije i činjenica, mi se misli vrte uglavnom oko toga kako sam, nakon puno zajedničkih godina s nekim, zaglavila u među-vremenu i među-prostoru. i kako više ne želim biti tu i tako
i zato velim hvala za članak, baš mi je trebalo tako nešto za pročitati. 
i jako vjerujem u ono: ništa nije slučajno 
Drago mi je da je tako