Često me pitate o kidanju veza. Nedavno sam to spominjala gostujući u emisiji “Žene povjerljivo” no kako je to opširna tema, a takve emisije nisu predviđene za dublje zaranjanje u temu, želim to pojasniti.

Kidanje veza – na što konkretno mislite kad to poželite?

.
Zauvijek izbrisati iz svoje povijesti činjenicu da ste bili s njim (njom)?

ili

Osloboditi se opsjednutosti prošlom vezom i naći svoj mir, okrenuti se novom životu?

 

Prvo je nemoguće, drugo je poželjno, nužno.

 

Ako odbacujete taj dio života, odbacujete i ondašnju sebe koja je to živjela, donosila odluke, sudjelovala. Odbacujete dio sebe koji je tim iskustvima izgrađen, učenja i mudrosti koju ste u tom odnosu dosegli, novu razinu zrelosti, viđenja i svjesnosti koji su se otvorili dok ste prolazili kroz to.
Ako sve to želite odbaciti, to je stoga što ne možete podnijeti bol koja obilježava taj odnos. To su dvije različite stvari. Bol treba iscijeliti, a plodove prihvatiti. Nemojte s prljavom vodom baciti i dijete.

Da bismo ostali cjeloviti, taj dio života i taj odnos trebaju dobiti svoje mjesto. Ni više ni manje od toga. Kako se to radi?
Prihvatiti sve što je bilo kako je bilo, naučiti što se da naučiti, integrirati iskustva koja su uz to vezana. Ako postoji ogorčenost, raditi neko vrijeme na tome da se ne okrećemo stalno prema prošlosti.

Da bismo se mogli okrenuti prema budućnosti, prošlost treba pospremiti i to će je ostaviti na miru. Ne možemo ostaviti na miru odlukom, ako ima nedovršenih poslova, osjećaja, zamjeranja. To tako “ne radi”. Ključna je namjera da iz toga izađemo, ali namjera mora biti čista, bez figa u džepu. Ako nešto smeta, to treba pročistiti.

Često ne želimo prekinutoj vezi dati svoje mjesto, jer i dalje želimo biti povezani. I tom procesu treba dati pažnju, vrijeme i novo razumijevanje. Istina je da ćete zauvijek ostati povezani. Vi ste dio njegovog života i on je dio vašeg. Zauvijek. Taj je dio vremenski iza vas, ali ste utkani jedno u drugo, oblikovali ste jedno drugo. Nitko vas ne može natjerati da se toga odreknete, jer je to nemoguće. Dokle god to pokušavate, taj će vas dio automatski, protiv vaše volje zvati da ga integrirate. Nemoguće je toga se odreći, što god to bilo. Važno je razlikovati tu činjenicu od činjenice da sada više niste zajedno. Da, povezani ste prošlošću, ali ne i sadašnjošću. Ta je veza završila. Ima svoje mjesto u prošlosti.

Ako imate zajedničku djecu, i dalje ste povezani kao roditelji. To vam je i pravo i dužnost. Vaša djeca to trebaju. Roditeljstvo nema nikakve veze s vašim bivšim partnerstvom. Roditeljstvo ostaje zauvijek, partnerstvo je završilo ranije.

Budite zahvalni na svim lijepim trenucima i iskustvima, prihvatite ružno i bolno. Očekivanja da je moglo biti drugačije su vaš najgori neprijatelj. Bilo je kako je bilo. Odustanite od očekivanja da je moglo biti drugačije. Nije. Da ste onda znali što danas znate, da ste onda imali ovu snagu, iskustvo, mudrost, da ste … možda bi bilo drugačije, a možda ne bi. Tko bi to znao? Za to se držite, jer se bojite novog. Bojite se nove boli pa se radije držite poznate, stare.

U prvoj fazi često vidim kod klijentica guranje pod tepih, tj. poricanje, racionaliziranje, potiskivanje – ne mogu prihvatiti da je veza gotova. Iako biste na početku novog života htjeli da bar na čas zaboravite, to samo donosi novi sloj iluzija. Do nove boli samo je jedan korak. To vam stvarno ne treba, tim više što si tu bol nanosite sami. Za to vam nitko nije kriv.

Impuls za bijegom od svega je čest u tom početnom razdoblju. Tada treba vidjeti koji vam resursi nedostaju da možete tu situaciju nositi, zdravo je probaviti i dati joj mjesto gdje pripada. Sve što možemo i ne možemo je pokazatelj na čemu treba raditi, koje dijelove sebe treba osnažiti, gdje smo “tanki”. Ne treba to rastezati pola života. Taj proces je kao klackalica, malo dosegnemo pa se odmaknemo dok se integrira pa opet dosegnemo pa se odmaknemo i tako malo po malo dopunjavamo snagu i vještine koje nam nedostaju. Ne ide to ni brzo ni lako, ali nema drugog puta.

Ako nam se čini da to ne možemo, i za to postoje razlozi. Treba maknuti te prepreke.

Možda će dio tuge zauvijek ostati, ali i njoj treba dati mjesto. U redu je biti tužan.

Što znači dati mjesto? To znači prihvatiti da je tako kako jest. Staviti to na neko svoje mjesto u svojoj slici i ići dalje. Prema naprijed. U novi život.

 

SAZNAJ VIŠE

U kojoj ste fazi? Što vam sada treba?

Ne morate sada znati, saznat ćemo u razgovoru. S vama sam, niste sami.

SAZNAJ VIŠE
Ako ste u akutnom prekidu:
http://www.nadja.hr/individualni-rad-terapija/nakon-prekida/

Ako se želite riješiti starih repova:
http://www.nadja.hr/individualni-rad-terapija/

Powered by Facebook Comments