Ovih dana svjedočim situacijama koje se događaju mnogima od vas, kao i inače većini ljudi. Budući da se približavaju radionice u Osijeku i Zadru te početak zagrebačkih grupa u studenom, ponavlja se ista priča kao i do sada: mnoge biste htjele nešto učiniti za sebe, a kad se ta prilika dogodi, neke od vas uzmiču i odustaju u zadnji čas.

To nije ništa novo, svi to često viđamo i činimo u svojim životima. Postoje mnoge riječi za to: autodestrukcija, bijeg, sabotaža same sebe, negativna namjera, otpor … To je tema kojom ćemo se baviti na ljetnom seminaru cijelih šest dana s namjerom da probijemo tu blokadu i zakoračimo, uronimo u život. No, do ljeta ima previše vremena da ga tratimo uzalud, možemo mnogo toga napraviti već sada.

Čitate moje tekstove na blogu, čitate članke drugih, knjige, SVE ZNATE. Znate da se trebate pomaknuti, da trebate nešto učiniti, čak i poduzmete prvi korak, pišete mi, želite radionicu u vašem gradu i tu stanete. Vaša duša čezne za tim da si pomogne, vaš anđeo, vodič, pomagač, Više Ja, Bog, Viša sila, energija… (kako god ih zvali, vjerovali ili ne vjerovali u njih)… besposleno čekaju nekad i cijeli život da se vi pomaknete, jer oni nemaju ovlasti početi prvi. Nitko nema to pravo, ako vi same ne krenete.

Čitate mudre poruke, srce vam se topi, tako biste htjele… ali ne, opet kliknete na neke shabby chic stranice i gledate lijepe slike ili na TV ne skidate pogled s prekrasnih haljina i tkanina u salonima Hurem i Sulejmana…ili lutate po dućanima i planirate preuređenje tek preuređenog stana … a vi same žudite za svojim unutarnjim preuređenjem sebe, za svojim unutarnjim prekrasnim mjestom, u bijelo obojanim, s ružama penjačicama i nježnim povijušama. Vaše srce čezne. Vi same jeste svoja kreacija i gledanje tuđih romantičnih slika ponekad može biti privremena inspiracija, ali sve dok ne odlučite da je dosta i da počinjete nešto činiti za sebe, nema iscjeljenja, nema mirisa ljubičica, samo možda nova boja koja kratko traje i guli se već pri prvoj sljedećoj prilici…

Ne računa se ono što biste željele.

Ne računa se ono što mislite da jeste.

Računa se samo ono što činite.

Ukoliko vas ljudi slušaju, a ne vjeruju vam, niste vjerodostojne, to je stoga što možda same sebe zavaravate. Pričate o svemu što biste htjele, pune ste planova, a nema pomaka. Kad sve pukne, nađemo već nekoga tko je kriv i maska dalje živi, nikako da se raspadne do kraja …

  • “Nadam se da ću i ja jednog dana…”
  • “Lako vama u gradu…”
  • “Ne mogu sada, djeca, pas, majka, posao, vrt, dok smršavim, dok se udebljam, dok završi škola, dok počne škola …sljedeći mjesec …”

Sve ovo znamo i same, više ni sebe ne možemo tim argumentima zavarati. No što je ispod toga? Kad zaronimo dublje?

  • Tko će sve doći na radionicu i vidjeti me tamo? (Žene kao ti, koje žele i čeznu i hoće… boje se kao i ti, traže svoj put kao i ti…najradije bi pobjegle kao i ti i na kraju su sretne što su došle, kao što ćeš vjerojatno biti i ti)
  • Što ćemo tamo raditi? Hoću li ja to moći? (O, da … to si čekala cijelo vrijeme, to si htjela, a nisi smjela … i smijat ćeš se zbog toga, možda ćeš i malo zaplakati, ali plačeš i ovako, bez promjene i rezultata pa … suza više manje …)
  • Hoće li druge biti bolje od mene? (To nije pitanje koje vrijedi u ovakvom radu. Nema toga. Ni bolje ni lošije, nema natjecanja, druge te se ne tiču niti one imaju vremena gledati tebe… osim kad pomažete jedna drugoj, kad ste  si podrška … ne brini, prije toga ćemo otvoriti srca i ta će razmjena biti lijek, topla pileća juha za tvoje srce)
  • Ako mi bude bolje, hoću li koga naljutiti? Kome se to neće svidjeti? (Moguće da nekima iz tvog sadašnjeg života to neće biti drago, možda čak najbližima. Možete li živjeti s tim da je vama dobro, sve bolje i radosnije i sretnije, a njima to smeta? Izdajete li svojom srećom vi njih ili oni svojom sebičnošću izdaju vas?)
  • Moja agresivna prijateljica misli da to nije za mene ( O, sve ih imamo. Misle da to nije za nas, jer izmičemo njihovoj agresiji, neće nas moći držati u šakama i koristiti za svoje potrebe. Možemo li živjeti s time da se naša dobrobit i sreća njima neće svidjeti?)
  • Hoću li znati biti sretnija? ( Naučit ćeš :) )

Možda stvarno nije vrijeme da budeš sretnija, možda nisi progutala dovoljno shabby chica. Možda ti se još nije smučilo svo to prevrtanje uvijek istih situacija, slika, rečenica, misli, strahova … možda još trebaš kao hrčak trčati po onom kotačiću. Možda netko nije odobrio, a možda nikada ni neće.
Vidi sa sobom je li ti dosta ili još nisi na dnu. Jesi li još uvijek u snu?
Ili …

Svi programi

 

Fotografija: Facebook/ I Heart Much Shabby Chic

 

Powered by Facebook Comments